Utjecaj elektroničkih uređaja na okoliš

U našem životu smo doslovno okruženi elektroničkom opremom i bez nje praktički više ne možemo. Međutim, često ne razmišljamo o posljedicama njezine proizvodnje i uporabe te kakav utjecaj na okoliš ima naše neprestano mijenjanje elektroničkih uređaja. Često nismo svjesni cjelokupne kompleksnosti stvarnosti.

Naši elektronički uređaji ne potiču samo etičke dvojbe; oni također predstavljaju ozbiljne probleme za okoliš, posebice u početnim i završnim fazama životnog vijeka.

1. Emisije CO2 tijekom životnog ciklusa elektroničkog uređaja

Najveći ekološki utjecaj pametnog uređaja, poput računala, prijenosnika i pametnih telefona, događa se pri samoj izradi uređaja, a ne tijekom njegove uporabe. Najveći razlog za to je što se velik udio proizvodnje odvija u Kini ili sličnim azijskim zemljama, gdje primarno još uvijek koriste fosilna goriva (ugljen).

2. Koliko je sirovina prosječno potrebno za proizvodnju prijenosnog računala?

U 2015. godini diljem svijeta prodano je više od 164 milijuna prijenosnih računala. Na temelju toga možemo izračunati da smo ukupno za njihovu izradu potrošili 31.160.000.000.000 litara vode i 196.800.000 tona zemaljskih ruda, a proizvodnja je stvorila 51.824.000 tona emisija CO2.

Utjecaj računala, tableta i pametnih telefona na okoliš je toliko velik da bismo svaki uređaj trebali koristiti

od 33 do 89 godina kako bismo poništili njegov utjecaj na okoliš.

3. Koja je stvarna cijena vašeg mobilnog telefona?

Ukupna potrošnja resursa tijekom životnog vijeka proizvoda, od rudarenja sastavnih dijelova do njegovog konačnog uništenja, poznata je i kao “ekološki ruksak” uređaja.

Ekološki ruksak naših tehnoloških uređaja puno je veći od stvarne težine uređaja.

Za izradu jednog pametnog telefona potrošimo otprilike 45 kg prirodnih resursa. Za jedno računalo ta vrijednost iznosi nešto više od jedne tone.

Za proizvodnju svog metala koji sadrže svi mobilni telefoni danas u optjecaju, trebalo je iskopati i preraditi 450 milijuna tona stijena, što je gotovo 2 puta više od broja svih automobila koji su danas u optjecaju u cijeloj Europi!

Ekološki ruksak za prosječni pametni telefon ukupno iznosi 44,4 kg.

4. E-otpad ili tehnološki otpad

Unatoč svim upotrijebljenim resursima, što smo upravo obradili, svoje pametne telefone u prosjeku bacamo i zamjenjujemo novima već nakon 20 mjeseci (iako im je uporabni vijek 10 godina). Također, u prosjeku svakih 3 do 5 godina zamijenimo računalo.

Ti predmeti postaju elektronički otpad ili e-otpad, koji je definiran kao svi uredski i kućanski uređaji koji sadrže sklopove ili električne komponente i rade na baterije ili električni priključak.

Zapravo je moguće reciklirati do 90 % materijala mobilnog telefona i 93 % računala.

E-otpad se, ako je pravilno recikliran, može pretvoriti u dobar izvor novca, umjesto da predstavlja ekološki problem.

Elektronička industrija troši veliku količinu metala i minerala pri proizvodnji pametnih uređaja i ti su materijali ključni za pravilan rad elektronike. Neki su plemeniti metali, neki su rijetki metali. Što se tiče metala, problem nije samo u iskorištavanju rijetkih prirodnih resursa, već i u činjenici da trgovina mineralima ponekad uzrokuje oružane sukobe. Primjer za to je Demokratska Republika Kongo. Vaš elektronički uređaj može sadržavati do 60 različitih elemenata.

Zlato i srebro: koriste se zbog svoje električne vodljivosti i topljivosti u legurama na bazi kositra.

Kobalt: koristi se u baterijama

Volfram: koristi se zbog visoke gustoće koja je potrebna za vibriranje uređaja

Tantal: koristi se u kondenzatorima

Indij: koristi se u LCD zaslonima

Primjer sastava pametnog telefona

Na prvi pogled to su male količine, ali stvari se mijenjaju ako ih uzmete u velikim razmjerima. Količine metala poput kobalta i paladija, koje se koriste za izradu mobilnih telefona i tableta, su velike:

Kobalt: 9,4 % svjetske proizvodnje
Paladij: 8,9 % svjetske proizvodnje

Sav e-otpad može također sadržavati i proizvoditi otrovne tvari koje ugrožavaju zdravlje i izvor su onečišćenja okoliša.

Zato ne bi smjeli ići u obične spremnike za smeće – niti električni kabeli.

Potpuni, ispravni električni uređaji nisu aktivni izvori opasnih ostataka. Međutim, ako s njima ne postupamo pravilno kada ih bacimo, otrovne tvari mogu završiti u okolišu.

Učinci na ljude mogu biti izravni, kada utječu na ljude koji rade s preradom tih materijala bez adekvatne zaštite, ili neizravni, pri čemu ulaze u vodu i tlo te putem hranidbenog lanca utječu na stanovništvo u cjelini.

Djeca su najizloženija riziku apsorpcije opasnih kemikalija, stoga je WHO 2013. godine izdala "Ženevsku konvenciju o e-otpadu i zdravlju djece".

Onečišćenje tim opasnim ostacima može se putem bioakumulacije i atmosferskog prijenosa proširiti na velike udaljenosti, čak i desetke kilometara od prvobitnog odlagališta.

Onečišćenje toksinima koji potječu iz elektroničkog otpada može dosegnuti do 50 km od odlagališta.

Koncentracije teških metala otopljenih u vodi na područjima oko odlagališta elektroničkog otpada su do 18 puta više nego na udaljenim područjima.

Elektronički ostaci predstavljaju sve veću prijetnju za okoliš zbog prisutnosti teških metala i usporivača gorenja koji se oslobađaju zbog loših praksi recikliranja e-otpada, kao što su spaljivanje i uporaba otapala. Osim toga, opasnosti koje predstavljaju velika odlagališta e-otpada mogu se odnositi i na manja odlagališta, koja čine većinu diljem svijeta.

Najbolja strategija za očuvanje našeg planeta je smanjenje naše potrošnje te podržavanje ponovne uporabe

i kružnog gospodarstva.

5. Naš društveni i okolišni utjecaj