Tvrdi diskovi u računalništvu postoje još od sredine 20. stoljeća, no na početku korisnici nismo imali puno izbora. S ulaskom veće količine medija na tržište to se promijenilo i danas postoji priličan broj načina pohrane podataka. Danas ćemo govoriti o različitim čestim vrstama tvrdih diskova, njihovim prednostima i nedostacima te procijeniti koja bi bila za vas osobno najprikladnija.
HDD i SSD
Prije nego što progovorimo o prednostima i nedostacima pojedinih vrsta diskova, pogledajmo najprije osnove kako bi sve bilo lakše razumljivo. Najosnovnije diskove možemo podijeliti na HDD (Hard Disk Drive) i SSD (Solid State Drive). Oba su identična u tome da na njih možemo pohranjivati podatke, ali iznutra se ne bi mogli više razlikovati.
HDD disk
HDD je metalna kutija puna pomičnih mehaničkih dijelova, među kojima su najvažniji glava za čitanje i magnetska rotirajuća ploča na kojoj su zapisani podaci. Svaka ploča podijeljena je na staze, a staze su dalje podijeljene na sektore.
Zapisivanje podataka na disk odvija se tako da računalo podatke šalje kontroleru koji upravlja glavom za čitanje, a ona zapisuje podatke na rotirajuću ploču. Za rad se te ploče moraju neprestano vrtjeti pri velikim brzinama (od 3200 do preko 10.000 okretaja u minuti) i budući da je za rad potrebna velika preciznost i zaštita od stranih tijela, disk je i hermetički zatvoren, a bilo kakav zahvat može uzrokovati rizik od gubitka podataka i uništenja diska.
SATA SSD disk
SSD-ovi su se s druge strane počeli pojavljivati puno kasnije i za razliku od klasičnih tvrdih diskova ne sadrže pomične mehaničke komponente. Umjesto toga podatke pohranjuju na flash čipove – slično kao USB stick ili računalna memorija. Danas gotovo svi SSD-ovi koriste SATA III oblik povezivanja.
Sve više na tržište dolaze i M.2 tvrdi diskovi, koji podatke umjesto putem SATA čipovlja prenose preko specifičnih utora na matičnoj ploči. Pri spomenu M.2 većina pomisli na izraz NVMe. No, tip podataka (SATA ili PCIe) i signalni protokol (AHCI ili NVMe) odvojene su stvari. M.2 diskovi mogu raditi preko PCIe ili SATA utora. SATA i PCIe utori mogu oboje koristiti AHCI, ali samo PCIe utori mogu koristiti NVMe.
M.2 SSD disk
Sve popularniji postaje i "razvijeni" oblik M.2 SSD diskova, koji mogu podatke teoretski prenositi brzinama do 15.75GB u sekundi. Zvuči nevjerojatno i to i jest, jer ovi diskovi lako mogu raditi brzinom od 1.5GB/s pa sve do 3.0GB/s (za usporedbu – prosječan SSD može čitati podatke brzinom od oko 550MB/s, a HDD samo petinu toga, oko 100MB/s).
SSHD disk
Postoji još kombinirani oblik SSHD (Solid State Hard Drive). Radi se o tradicionalnom HDD-u s nešto ugrađenog SSD prostora, tipično oko 8GB, koji služi bržem radu operativnog sustava. Taj prostor inače nije prikazan u operativnom sustavu i kontrolni čip sam određuje što se na njega pohranjuje.
Prednost SSHD diskova je da u praksi objedinjuju brzinu SSD diskova u operativnom sustavu i veće kapacitete za pohranu podataka, karakteristične za HDD diskove. No, s uvijek nižim cijenama klasičnih SSD diskova SSHD diskovi polako gube na popularnosti.
Prednosti i nedostaci
Dosta o osnovama. Vrijeme je da prijeđemo na funkcionalnosti te prednosti i nedostatke svih vrsta.
Cijena
Svakako je cijena jedan od najvažnijih faktora pri kupnji. Ukoliko se zanimate za kupnju SSD diska, s obzirom na kapacitet puno su manje učinkoviti od HDD diskova, jer je njihova cijena za isti kapacitet do 5 puta viša od prostranijeg brata (naravno postoji razlika i s obzirom na vrstu i marku pojedinog diska). Za usporedbu, 1TB HDD se prodaje za nekih 40€, dok za isti novac možete dobiti 256GB SSD, koji obično nosi cijenu od 35€ naviše.
Brzina
Mora postojati neki razlog za višu cijenu i prva kategorija u kojoj SSD potpuno briše konkurenciju, nedvojbeno je brzina. Običan SATA III SSD može pri radu s podacima postići čak 10 puta veće brzine od konkurenta, što se može brzo osjetiti, budući da se već operativni sustav učita puno brže (ako vam se na HDD disku sustav učitava 30 sekundi, na SSD disku bit će to gotovo za 5 sekundi ili manje). Prosječan SATA SSD može čitati podatke brzinom od oko 550MB/s, a HDD samo petinu toga, oko 100MB/s. M.2 SSD diskovi najbrži su jer mogu putem sučelja prenositi do 3000MB/s.
Životni vijek i izdržljivost
Vjerojatno nije nikakvo iznenađenje da oba oblika imaju ograničen životni vijek. Uz općenitu uporabu SSD će trajati dulje od HDD-a, no naravno da se u specifičnim slučajevima to može promijeniti. SSD-ovi su zbog odsutnosti mehaničkih dijelova otporniji i puno prikladniji za prijenosnu uporabu, zbog čega su popularni i u prijenosnim računalima, gdje ih koči samo mali kapacitet. U slučaju uništenja diska odnosno prepisa podataka, međutim, vaga se naginje na stranu HDD-a, jer je tu podatke obično moguće obnoviti (iako to može biti skupo), dok su na SSD-u nakon brisanja ili uništenja diska podaci gotovo uvijek izgubljeni.
Glasnoća
Najvjerojatnije ovdje svatko u tišini već predviđa pobjednika – budući da HDD-ovi sadrže mehaničke dijelove, oni proizvode zvuk i vibracije. Čak i najtiši HDD tako proizvodi buku (brži su obično glasniji), koja zbog vibracija kućišta može biti još očitija. SSD-ovi, za razliku od njih, ne proizvode baš nikakvu buku i rade posve nečujno.
Kojeg kupiti?
Ovdje se radi o pitanju za što koristite računalo. Iako je SSD u gotovo svim pogledima bolji od konkurenta, usprkos konstantnom snižavanju cijena i dalje je skuplji te ga je stoga najbolje koristiti kao sistemski disk. Smatramo da još uvijek postoji mjesto za obje varijante, jer tako dobivamo najbolji omjer između cijene i kapaciteta. HDD je superioran izbor što se tiče pohrane većih količina podataka, kao što su slike, filmovi i glazba te djelomično igre. Što se njih tiče, izbor nije tako jednostavan jer je takve s dugim vremenima učitavanja preporučljivo instalirati na SSD. Kod samog rada u igrama nema razlike, ali kod HDD-ova se pred kraj životnog vijeka može pojaviti trzanje.
Tako bih preporuku podijelio na pet kategorija:
– Kućno računalo: Preporučljiva je uporaba manjeg SSD-a za sistemski disk koji se u slučaju potrebe za većim kapacitetom može kombinirati s HDD-om odnosno s prijenosnim diskom.
– Računalo u poduzeću: Izbor se razlikuje s obzirom na djelatnost, no u običnim uredskim računalima zbog niže cijene preporučljiva je uporaba SSD-a manjeg kapaciteta, iako izbor ovisi o uporabi i sastavu. Ako se većina posla obavlja lokalno, a ne putem interneta odnosno uredskih programa, i dodatni HDD disk je sasvim dobar izbor.
– Računalo za igre: Ukoliko računalo koristite pretežno za igre, preporučena je kombinirana uporaba SSD-a za sistemski disk i često igrane igre, a HDD ili dodatni SSD u slučaju dovoljnih financija gotovo su nužni za veću količinu podataka koja s time može doći.
– Računalo za grafički dizajn: Za kraće vrijeme obrade preporučljiva je uporaba malo većeg SSD-a za rad na trenutnom projektu, a HDD je preporučljiv za pohranu podataka. Optimalan je još dodatni HDD za sigurnosno kopiranje.
– Poslužitelj za podatke: Zbog pouzdanosti preporučljiva je uporaba više HDD-ova u RAID povezivanju, jer je tako zajamčena najveća pouzdanost i sigurnost podataka.
VAŠ RECOSI
Pogledajte naš izbor akcijskih proizvoda.