Intel je masovni gigant na području računalstva i "Core i" predstavlja njihovu najprepoznatljiviju liniju procesora, koju nalazimo u gotovo svakom prijenosniku i u velikom broju osobnih računala. No korporacijski sveznalice njihovo su numeriranje i označavanje napravili na način da običan kupac teško prepoznaje što kupuje i što bi za njega bila najbolja opcija. Zašto je i7 10870H 50€ skuplji od i7 10800H i što je taj H na kraju? Zašto je i3 1115G4 manje snažan od i5 1135G7, ako je njegova osnovna frekvencija 3.00GHz naspram 2.40GHz?
Ako ste u lovu na novo računalo i želite odabrati najbolji omjer performansi i cijene, ovo su stvari koje morate znati. Postoji velika mogućnost da će vaše novo računalo koristiti Intelov procesor (istina, u zadnjih se godina s dolaskom Ryzen serije to promijenilo, ali za ovaj članak ne želimo previše komplicirati). Naš je cilj ukratko vam predstaviti sve važne pojmove koje je potrebno znati o Intel seriji procesora. Od generacije i označavanja do broja jezgri i značenja frekvencija. Čitajte dalje i sigurno ćete dobiti nešto materijala za pametovanje prijateljima koji su (ili pak nisu) tražili vaše mišljenje, a vaše znanje o području računalstva bit će puno veće.
Imena procesora
Ako krenemo od samog imenovanja, ime procesora oznaka je iz koje možemo razabrati ogromnu količinu informacija. Način imenovanja ostao je identičan još od druge generacije i zahvaljujući tome možemo lako vidjeti relativne razlike, iako bez detaljnog znanja ne možemo razaznati što je točno. Ipak, ime će nam reći očekivanu potrošnju, namjenu i relativnu snagu (relativno na procesore iste serije).
Što, dakle, iz ovog imena možemo iščitati? Prvi nam dio daje do znanja proizvođača i marku, a za Intelove potrošačke procesore on je identičan: Intel Core. Odmah nakon njega nalazi se vrlo važan modifikator (i3, i5, i7, 2 duo…) i već iz njega možemo razabrati relativnu snagu i očekivanu cijenu. U testnom je slučaju modifikator i7, dakle možemo očekivati vrlo snažan procesor, ali cijelu knjigu još nismo pročitali! Prvi dio ste vjerojatno znali i tako nema ništa novoga, ali tek smo počeli s analizom! Sada smo već kod broja procesora. Sastoji se od generacije i oznake, s time da generacija (zasad) zauzima prvi broj (kod procesora od 10. generacije dalje dva broja), a zadnja tri su obično rezervirana za točan model. Načelno, viši broj znači bolje performanse, no nađe se par iznimki i skokovi (pogotovo između generacija) nisu posve konstantni. S obzirom na to da smo ograničeni brojem 999 (podijeljeno između i3, i5 i i7), broj 500 nam govori da je riječ o procesoru srednje snage, odnosno iz broja možemo zaključiti da se radi o jednom od slabijih i7 procesora. Zadnji dio, sufiks, detaljnije je objašnjen malo niže, stoga idemo još jednom lijepo ispočetka, ovaj put malo detaljnije.
Idemo, dakle, pogledati svaki od elemenata koji čine ime Intel Core procesora.
Razlika između i3, i5, i7
Kao što smo već spomenuli, oznaka nam govori opću snagu određene serije procesora. i3 su najmanje snažni procesori s vrlo niskom potrošnjom, i5 spadaju u zlatnu sredinu, a i7 su načelno najsnažniji, ali i najveći potrošači te najskuplji.
Ako to nekada nije vrijedilo, danas su već i3 procesori dovoljno snažni za općenitu uporabu i manje zahtjevne poslove, kao što su surfanje internetom, gledanje filmova i igranje nezahtjevnih igara, iako iskustvo povremeno neće biti optimalno. Za većinu igara, zahtjevnije programe i obradu videa potrebno je posegnuti više, i tu dolaze u obzir i5 ili, u slučaju želje za najvećim performansama, i7. Naravno, potonja dva nimalo ne pomažu u slučaju sporog sistemskog diska, zato je uz njih snažno preporučljivo imati operacijski sustav instaliran na SSD-u, a ne na HDD-u.
Tako, prvi dio je iza nas, nije bilo tako teško. Ali zabava tek počinje. Mnogi ljudi misle da generacije označavaju oznake Core i3, i5 i i7, ali iznenađenje – to su samo oznake. Ako ostale oznake Intelovih procesora (Pentium, Celeron, Atom i 2Duo) ostavimo po strani, sve je počelo u studenom 2008. izlaskom prve generacije i3, i5 i i7 procesora.
Što je s i9?
i9 su ekstremno snažni procesori i obični ih korisnici mogu jednostavno ignorirati. Iako ih u slučaju podržane matične ploče možete umetnuti u računalo, zbog papreno visoke cijene namijenjeni su za vrlo procesorski zahtjevne poslove i tako se koriste u slučaju vrlo zahtjevnih renderiranja ili, najčešće, poslužitelja.
Generacije i oznake
Različite generacije možemo prepoznati preko prvog broja u seriji, a oni nam govore o korištenoj mikroarhitekturi, približnoj starosti te očekivanim značajkama i potrebnim ležištima matičnih ploča.
Novije je uvijek bolje, ali što se tiče generacija to nužno ne vrijedi, barem što se tiče performansi. Poprilično stariji Core i7 3770 procesor 3. generacije, na primjer, unatoč relativno visokoj starosti nudi iste performanse kao i3 8100 najnovije generacije! Naravno, imat će veću potrošnju i bit će tehnički zastarjeliji te ga više neće biti moguće kupiti (osim na tržištu rabljene opreme), ali će i dalje moći nositi svoj teret i zadovoljiti osnovne te srednje zahtjevne korisnike.
Ako ukratko nabrojimo sve generacije:
- generacija - Nehalem (xxx)
- generacija – Sandy Bridge (2xxx)
- generacija – Ivy Bridge (3xxx)
- generacija – Haswell (4xxx)
- generacija – Broadwell (5xxx)
- generacija – Skylake (6xxx)
- generacija – Kaby Lake (7xxx)
- generacija – Coffee Lake (8xxx) – trenutno najnovija
- generacija – Cannon Lake (9xxx)
- generacija – Ice Lake
- generacija – Rocket Lake
Trenutno je najnovija 11. generacija, iako se polako počinju pojavljivati prve informacije o 12. generaciji na tržištu mobilnih procesora. To nipošto ne znači da procesore starijih generacija možemo jednostavno baciti u smeće ili koristiti kao podlogu za klimavi stol, što smo i prije objasnili. I starije generacije i5 i i7 procesora zbog više jezgri (više o tome uskoro) zadovoljavaju osnovne, a u slučaju snažnijih modela i zahtjevnije potrebe. Između pojedinih generacija ponekad je došlo do gotovo nikakvih promjena i tako 6. i 7. generacija sadrže gotovo identičnu strukturu i nude gotovo identične performanse i potrošnju (samo što su procesori 7. generacije učinkovitiji pri obradi videa).
Trocifreno mjesto za generaciju rezervirano je za oznaku, koja je tu samo za označavanje pojedinih modela unutar određene generacije. Ovdje vrijedi načelo da je viši broj uvijek bolji, ali sufiks tu činjenicu ponekad postavi na glavu.
Sufiksi
Proizvodna linija, odnosno sufiks, nalazi se na samom kraju imena procesora i nosi veću važnost nego što bi se moglo zaključiti s obzirom na pozicioniranje. Intel koristi poprilično velik broj različitih sufiksa s namjerom jasnijeg označavanja namjene za koju je specifični procesor namijenjen. Procesori s istom generacijom i oznakom mogu nositi drugačiji sufiks (ili ga jedan nema) i znatno se razlikuju. Prije nekog vremena su zbog poboljšanja u tehnologiji u Intelu ažurirali i oznake, a mi ćemo se fokusirati na trenutno označavanje, gdje su u uporabi sljedeći sufiksi:
Tako. Sad poznajete cijelu priču iza imena, odnosno šifre svakog Intelova procesora, ali priča još nije završena. Potrebno je znati i određene ostale stvari koje nisu prisutne u imenu.
Broj jezgri
Danas jednojezgreni procesori predstavljaju tek gorku uspomenu na stara vremena, stoga ih izbjegavajte kao vraga. Više jezgri znači procesorsku sposobnost istodobnog obavljanja više poslova odjednom, stoga, jednostavnije rečeno, više jezgri znači bolje performanse.
Gotovo svaki program danas može iskoristiti barem četiri jezgre, stoga i pri radu u samo jednoj aplikaciji brzo primijetimo razliku u brzini. Jednojezgreni i dvojezgreni procesori češće se "zblesiraju", trebaju više vremena i za manje jednostavne poslove i ponekad se zadišu već u mirovanju (ako ste ikada posjedovali vrlo staro računalo, sigurno znate o čemu govorim).
Budući da su se jednojezgreni procesori pokazali previše neučinkovitima, danas gotovo svi jeftiniji procesori koriste dvije jezgre i do nedavno je to vrijedilo za sve i3 procesore. U osmoj generaciji većina i3 procesora već sadrži četiri jezgre, što ih postavlja puno više na ljestvici performansi u odnosu na prethodnike.
i5 i i7 od samog početka sadrže barem četiri jezgre (s par iznimaka u mobilnom razredu i među procesorima s iznimno niskom potrošnjom), neki i7 procesori otišli su i više i koriste čak 6 ili 8 jezgri, što ih postavlja na sam vrh. Oni koji te sreće nemaju, većinom sadrže četiri jezgre i osam niti, dok većina i5 izrabljuje četiri jezgre i četiri niti. A što su te "niti"? Već sam mislio da nikada nećete pitati.
Više jezgri je dakle bolje, zar ne?
U teoriji – da. Ako malo skrenem s teme, htio bih spomenuti (sada već malo manje aktualnu) AMD FX seriju, poznatu po ekstremnom broju jezgri u odnosu na cijenu. Iako je istina da dobijete neusporedivu sposobnost multiprocesiranja, pojedinačne jezgre obaju proizvođača procesora ne možemo izravno uspoređivati. Iako je istina da, primjerice, AMD FX 6300 ima šest logičkih jezgri, one su raspoređene po dvije na matematički koprocesor. Tako dvije jezgre dijele resurse (slično kao kod niti), ali sustav je svejedno superioran naspram niti jer se zapravo radi o odvojenim procesorskim jedinicama, dok niti predstavljaju logičke procesore.
Iako FX ima ogroman broj jezgri naspram i3, pa i i5, te dodatno radi na višim frekvencijama, moglo bi se zaključiti da je sigurno superioran po performansama. Sada ću opet baciti dimnu bombu na sve što sam dosad rekao, jer to nije istina. Iako broj jezgri i visoka frekvencija rada zvuče primamljivo, već se noviji i3 procesori nose sa snažnijim FX procesorima, a i5 ih potpuno brišu s pozornice. Ali kako? Pa, jednu stvar do sada nismo spomenuli, a to je sposobnost procesiranja instrukcija po taktu (IPC). Ponovno ne želim previše prelaziti u detalje, ali važno je znati da FX procesori imaju puno niži IPC i zbog toga, pogotovo u igrama, neke jezgre FX procesora nisu iskorištene, budući da tek mali broj igara podržava više od četiri jezgre (barem je tako vrijedilo prije par godina).
Hyper-Threading
Jezgre možemo još dodatno staviti pod mikroskop i tako otkriti još jednu važnu stvar. Intelovi procesori u velikoj mjeri podržavaju Hyper-Threading tehnologiju, pomoću koje efektivno udvostručuju broj jezgri u obliku niti. To znači da procesor s tom tehnologijom (u teoriji) može obavljati dvostruko više poslova istodobno! Cijeli proces izgleda tako da svaka jezgra dobije dva logička procesora s vlastitom pameću i arhitektonskim stanjem. Ipak, ne možemo jednostavno reći da procesor ima dvostruko više jezgri, jer niti u pojedinoj jezgri dijele sve resurse te jezgre.
Niti su u računalnim izrazima sekvenca instrukcija koje procesor može obraditi. Ako procesor ima jednu jezgru, odjednom može obrađivati samo jednu nit i posljedično samo jedan posao. Dvije jezgre obično imaju dvije niti, koje im omogućuju istodobni rad dvaju poslova odjednom, i tako dalje. U praksi je sve puno kompleksnije, ali moj je cilj ovdje zadržati stvari što jednostavnijima.
Intel Hyper-threading svakoj jezgri dodijeli dvije niti, tako da Core i3 s dvije jezgre efektivno odjednom može obrađivati četiri posla. Trenutačnu tehnologiju posjeduje većina i3 i i7 procesora, dok je na i5 prisutna samo u zadnjim generacijama. Zajedno s 8MB priručne memorije (ukratko, ekstremno brza memorija koju procesor koristi za pohranu često potrebnih podataka) i Turbo boost tehnologijom (dolje), lako možemo vidjeti zašto se uz i7 procesore veže glas najvećih performansi.
Turbo Boost
Turbo Boost je Intelova oznaka za tehnologiju koja procesoru po potrebi omogućuje povećanje frekvencije iznad službeno navedene razine. Najviša frekvencija ovisi o specifičnom modelu, broju jezgri, potrošnji i temperaturi, ali budući da viša frekvencija znači brži rad, tehnologija je dodatan bonus, dokle god imate dovoljno dobro hlađenje. Iako je u ovom slučaju sve izvedeno automatski, napredni korisnici radije ručno "overclockaju" procesore, odnosno povećavaju im frekvenciju i voltažu, ali to je ponovno vrlo napredna tematika koju bih ostavio za neki drugi dan.
i3 procesori ne posjeduju tu tehnologiju, ali i5 i i7 je imaju. Zahvaljujući tome mogu postizati više frekvencije, dok i3 obično već imaju više osnovne frekvencije. Brzina frekvencija tako nije najbolji način mjerenja performansi između različitih procesora, jer nikada ne znamo ostale faktore, kao što su korištena mikroarhitektura, broj jezgri, IPC i slično. Ipak, daje nam približnu usporedbu između procesora s identičnom oznakom u identičnoj generaciji.
Što je dakle najbolje za mene – i3, i5 ili i7?
Na to pitanje nije moguće odmah dati odgovor. Odluka ovisi o više faktora – matična ploča, snaga napajanja, namjena, glasnoća, potrošnja i puno ostaloga. Kod prijenosnika snažniji procesori znače kraće vrijeme rada baterije, stoga je potrebno uzeti u obzir i to.
Zbog toga se potrebno vrlo duboko pozabaviti odabirom i nadam se da će vam ovaj članak pomoći pri odabiru novog računala. Novi procesori obično su tehnološki snažniji i nose manju potrošnju, ali iako su procesori različitih generacija sa sličnim imenom s višom generacijom snažniji, mogu vas iznenaditi i stariji, jer još uvijek nude veliku snagu po obično nižoj cijeni (pogotovo u slučaju rabljenih ili obnovljenih računala).
Općenito će većina i3 procesora biti prikladna za osnovnu uporabu, i3 višeg ranga i i5 zadovoljit će većinu, a i7 je rezerviran za najzahtjevnije kupce. Ukoliko koristite zahtjevan softver ili se bavite kodiranjem i obradom videa, bit će potrebno posegnuti za njima. Zatim je potrebno uzeti u obzir još sve oznake i želju za overclockanjem i brzo vas od svega može početi boljeti glava. Zato nas u slučaju želje za savjetima možete kontaktirati i pomoći ćemo vam pri odabiru.
VAŠ RECOSI
Pogledajte našu ponudu akcijskih proizvoda: POVEZNICA